Desetak učenika prvih razreda Graditeljske, prirodoslovne i rudarske škole su u ponedjeljak 2. ožujka 2020. oko podne bili u posjetu zajednici Cenacolo u sklopu SHE međunarodnog projekta škola koje promiču zdravlje u koji je uključena škola.
Učenike su vodili prof. Karmen Kokot, knjižničarka Ivana Štimec-Sajko, te psiholog Damir Posavec.

Toplom dobrodošlicom  dočekali su nas  dvojica mladića Josip i Elio  koji su već duže vrijeme u zajednici  te nakon pozdrava i upoznavanja svi zajedno uputili smo se u prostoriju gdje se održavaju njihovi  molitveni sastanci. Na početku je knjižničarka Ivana predstavila nas i školu. Zatim je Josip predstavio zajednicu Cenacolo, čime se  bave i kako funkcioniraju. Josip je objasnio na početku  što je Cenacolo, da je to  zajednica koja pomaže osobama koji se bore s nekom od vrsta ovisnosti. Ispričao  je ujedno i kako je nastala zajednice Cenacolo koju je 1983. godine osnovala časna sestra Elvira u Italiji gledajući ovisnike i uzevši ih s
„ulice“ te da ih je smjestila u jednu napuštenu kuću i počela se o njima brinuti. Danas se Cenacolo proširio po čitavom svijetu, a  u Hrvatskoj ima nekoliko zajednica, od kojih je  najveća u Vrbovcu kraj Zagreba. Svaka zajednica brine o svojim štićenicima na način da imaju voditelja i stariji štićenici brinu o mlađima, tj. onima koji su nedavno došli. Oni koji se odluče na taj vid pomoći trebaju proći „put“ od najmanje dvije godine u kojem su  bez kontakata s vanjskim svijetom, a snagu pronalaze u  svakodnevnoj molitvi. Zajednica je zatvorenog tipa i u njoj se ne koriste mobiteli računala, a televizija se  vrlo rijetko gleda. Možda se pogleda  pokoja utakmica ili dobar film.  Svaki dan štićenicima počinje i završava s molitvom i ispunjen je razni radnim aktivnostima, a svatko od štićenika ima određene uloge i zadatke koje mora svakodnevno obavljati. U slobodno vrijeme čitaju, imaju sportske aktivnosti, izrađuju krunice i razne keramičke ukrase. Nekoliko puta na godinu imaju zajednička druženja. Svaki od mladića nam je ispričao svoju dirljivu i poučnu životnu priču, te su nakon toga učenici imali prilike postavljati pitanja.  Nakon razgovora poveli su nas kroz prostore zajednice te pokazali kuhinju, štalu, kreativnu radionu,  polje na kojem sade  povrće za svoje potrebe i za prodaju,  naročito jagode.

Zajednica Cenacolo u Varaždinu brine samo o muškim štićenicima, dok su npr. u Vrbovcu samo djevojke. Na kraju, jednog kratkog i ugodnog druženja poruka svima nama bila je da sreća i zadovoljstvo dolazi iz malih stvari i da nas uspjesi koje postižemo kroz rad i pomaganje drugima čine sretnim i zadovoljnim ljudima. Dogovorena je  i daljnja suradnja. Radujemo se ponovnom susretu!